Srcem ti govorim
Dođi
prisloni ruku na moje srce
čuješ li kako jeca
između dva otkucaja
čuješ li kako s tobom
razgovara
jekom odzvanja
o um se odbija
nisam kriva
što sam takva
malo blesava
naivno iskrena
smiješno podrugljiva
prema svojim željama
ironična i nimalo dama
u trenutku
kada bih to baš
trebala biti
ja ti nikada neću reći
ali Ono hoće
opet između dva otkucaja
i dva jecaja
nisam kriva
što sam luckasta
što tražim prijatelja
čak i među potrganim
lutkama
toplu riječ od
kore starog drveta
doista nisam kriva
kada spontano zaplačem
i razdragano zaplješčem
djevojčici koja pušta
balon da joj namjerno
poleti do oblaka
ja bih možda i slagala
no srce mi ne dozvoljava
zato osluhni ga
pusti ga da priča
između dva otkucaja
i dva jecaja
ponosno je što te
poznaje
i što te ima za prijatelja
nisam kriva
samo sam tako prokleto
sama
između ovih
hladnih zidova