100 THOUSAND POETS FOR CHANGE - KIKINDA (Serbia)
National Library "Jovan Popovic" Kikinda and Banat's Cultural Center Novo Milosevo

недеља, 23. септембар 2012.

Gordana Rauški, Kikinda



BUDNA SAM 

Budna sam.
Odjednom mi se ne sviđaju
sva moja bivša dopadanja:
proklizavaju kroz prste sve
dosad razumom poželjene stvari.
Sve zanatski započete pesme se
povlače u nemušta skrovišta perfekta
koji se kameni u pomen mojim
pregorelim logičkim očekivanjima.


Budna sam.
Izuvam lagano svoje paradne sandale
i radujem se maznim, krilatim stopalima.
Pažljivo skidam haljinu kao
da napuštam kožu neke nevoljene žene.
Uranjam gola u sopstvene ruke
i punim ih čarolijom rasterećenja.


Budna sam.
Odjednom mi se sviđaju
sva moja bivša ustezanja:
Dopuštam nemiru da mi zagrcnuto
obujmljuje ramena i nudim mu
snove u zaloge.
Izmeštam centar sveta, izmičem načinu oslonce
i puštam uhodanosti da se po klizištima snalaze.
Strujim. Ne dižem Skadar na bojanju
nego na kolotečini hidrocentralu!


Budna sam.
Raste mi se u zagrljenoj slobodi.
Gine mi se u raspravi iz koje
se zaključci izvlače kao zaljubljeni dezerteri
iz opsade uskogrudih načela.
Voli mi se više od principa stečenih
po smetlištima impotentne intelektualnosti.
Ljubi mi se hrabrost u očima koje
toplinom priznaju ljubav.


Svesno rastavljam bajku na igrive delove..
i do krvi je zarivam u život.




I AM AWAKE

I am awake.
Suddenly, I dislike
all the things I had liked before:
all these reasonable things things
slip throuh my fingers.
All my craftily written poem
withdraw  into silent shelters of past
which turns into stone because of my
logical expectations that I had overcome.
I am awake.
I take off slowly my sandals for parades
and I enjoy feeling my cuddly, winged feet.
I  am taking off my dress carefully
as  if I am leaving the skin of an unloved woman.
I am naked and I immerse into my own arms
and  I fill them with with the magic of relief.
I am awake.
Suddenly, I like all my previous embarrassments:
I let restlesness hug my shoulders excitedly
and I offer it
my dreams in pledge.
I move the centre of the world, I replace the ways of relience
and I leave smoothness on slippery grounds.
I flow. I don`t build the castle made of fear.
Instead, I make a hydropower plant on a rut!
I am awake.
 I want to embrace my freedom and to grow.
I want to die during discissions
which conclusions resemble deserters in love
collected from the blockade of narrow-minded principles.
I choose love over the principles that I had found
in the dumps of impotent intellectuality.
I want to kiss courage in the eyes that have warmth
which admits love.

I am awake.
I decompose conciously the fairy tale and I choose plaful parts
and I plunge it deeply into life.

Prevela: Aleksandra Kovrlija