ZAŠTO NEMA OSMIJEHA NA LICU
Promatram ljude dok idu niz ulicu
i pitam se što se to događa njima;
kod nikog nema osmijeha na licu,
a toliko razloga za osmijeh ima.
Kad bi samo podigli glavu
vidjeli bi u letu ptice,
plavo nebo, sunce što nas grije
i prekrasno dječje nasmijano lice.
Zar treba veći razlog za sreću,
kad ti neko dijete osmijeh uzvrati;
razgali ti dušu, ispuni srce
i taj ti osmijeh toplinu vrati.
I kad bi pogledali oko sebe
livade zelene i rascvjetalo cvijeće;
više bi radosti u njima bilo,
više topline i više sreće.
Ali ljudi idu pognute glave,
samo svoje brige brinu.
Nitko nikome ruku da pruži,
nitko da pogleda u visinu.
A ja se i dalje čudom čudim
što se to događa sa ljudima;
kod nikog nema osmijeha na licu,
a toliko razloga za osmijeh ima.
