Ljudi sve dalji od čovjeka
Dani...Mjeseci...Godine,
borbom,ne za bolje sjutra
(od sjutra smo daleko)
već za golo danas,
nižu se.
Borama dubokim
čelo oblikuju,
očima boju mijenjaju,
brazdaju lice.
U grlu knedla...
Zastala...
Ulogorila se...
Korijenje pustila.
Protok vazduhu sužava.
Ne granama golim
ne pjevaju ptice!
Trava pokošena
ne ozeleni više
niti se latice otpale
cvijetu vrate svom.
Vukovi izgladnjeli
na pse olinjale liče.
Kuću imaju
ali ne i dom.
A život ide...
Krštenica žuti...
Knjiga sa koricama crnim
riječi zadnje čeka.
"Živio je kao pas
da bi umro kao čovjek"-
-ljudi reći će.
Ljudi,sve dalji od čovjeka.
