Ljubica Ribić Marošević, Varaždin

PRODAN

glasovi puze raspuklim vremenom
uvlače se duboko u pore
trošnih tabana osutih beznađem

vrisak ugušen prije rođenja

rođen da puziš pred vlastitim stidom
saginješ glavu kukavice razuma
sliniš nad provalijom smrti

moleći posljednji u koloni

da ne budeš prvi kad zakucaš
na vrata srama vlastitih izdaja
ti bogalju napuklih koljena

vičan da saginješ pogled
pred čistoćom žene
što krunicu u srcu nosi

nevjerniče u vijeri iskazan
uvlačiš svoj obraz
u smrad licemjernih budala

podanik odavna prodan
na pladnju gdje gmižu
izlegli crvi iz pljuvačke prezira

žena u bijelom krunicu broji
dijete nevino uprljano stoji