ISPOVIJED „BOGATE“ ŽENE
Dotakni me prijatelju ljepotom duše svoje…
Kad zatvorim oči…tada te bolje vidim…
Osjetim tvoje srce…Dušu…
Griješio si…To je ljudski…
Ali onu iskricu dobra koju posjeduješ
treba je njegovati kao cvijet koji treba vodu.
Postat će ti duša…Iskrenija…
Srce…tako nježno i toplo…
Tako je i sa prijateljstvom…
Nepatvorena ljubav prema prijatelju
radi čuda…
Znaš…
Tako je i sa malim djetetom
moraš ga nahraniti mlijekom
i pohvaliti za
sve dobro što je naučio i učinio.
Ja sam ti samo obična smrtnica
koju je priroda izdvojila
radi mog posebnog duha,
vedrog, ponekad tužnog, onog što ne zna mrziti,
ali zna praštati …
Poneki bi me izdvojili želeći da budem
osamljena i tužna u svojim stihovima…
Prijatelju… moraš i ti mene razumjeti…
Sa svim mojim vrlinama i manama
Prihvatiti druge onakvima kakvi jesu,
bez obzira na njihovu različitost
bilo hendikepa, rase, vjere.
Kad si sposoban prihvatiti druge
onakvi kakvi jesu ti si bogat i sretan čovjek.
Moram ti priznati ja sam jako sretna i bogata žena….
