Jovanka Babić Jelovac, Zagreb

Opomena

Zašto me plaše ogrtačem tamnim
i korakom laganim,
vapajem samoće?

Zar smo savijali gnijezda
i ptice milovali pogledom,
letjeli oblakom tražeći sjaj,
smisao
zaboravljen u nevremenu?

Ne pričajte o galebu samotnom,
moru tamnom,kamenu hladnom,
vjetru koji fijuče prašnjavom stazom
i opominje,opominje...

Nismo ljepotu stvarali za suze i samoću
leptirima dali let za uzaludno sutra.

Mi smo ovdje oduvijek stvarani
i nastavljani životima,
izgrađeni zagrljajima.

Nećemo nestajati sami bez srca
koja nas čuju i miluju u odlasku.