UVID SADAŠNJOSTI
Bit' ću tamo,
gdje je slučajnost iluzija slučajnosti,
gdje riječi klize niz grlo
bez vrsnosti.
Bit' ću svjetlo unutar boje
kao svetica u grešniku,
kao more što udara o stijene
poput hrabrosti,
kao povjerenje,
poljupcem ću udarati najjače što mogu
po urliku bjesnih.
Bit' ću u višem stupnju preobrazbe stvarnog
ostavljajući iza sebe prozirnost providnosti
ispisujući svoje uvide sadašnjosti.
Bit' ću u modroj tjeskobi
u vapaju za nježnošću,
kao morska riba u slatkoj vodi
kao suha leđa na mokrom kamenu.
Bit' ću zajedništvo Boga i njegove djece
rijeka koja ponire u zemlju
na pojilištima u proljetnoj rosi
u mirisnom šetalištu beznosnih
u blijedom obrazu
ispuštenoj suzi,
kao golo sunce što razdvaja odjeću
ostavljajući otisak u pijesku.
Bit' ću u prvoj godini slobode i mira
kao duša u blaženoj samoći,
isto lijepa, isto svježa
kao druga žena u ženi,
kao krvavo crveni cvijet pod nebom što stoji
u punom sjaju
u prolazu ka svjetlosti.
