MISLIM
Mislit ću na tebe
i onog dana,
kada kiše prestanu ljevati,
kada sve oluje postanu tiše,
i onda kada vjetrovi prestanu puhati,
u noći hladne,
dok će bijeli snijeg padati.
Mislit ću na tebe,
dok će mi zadnja suza
kliziti niz lice,
kada opustoše sve ulice,
u kasni noćni sat.
Mislit ću na tebe,
kada potoci prestanu žuboriti,
dok ću bol u grudima negirati
i onda kada,
se krošnje u proljeće ponovno bude,
mislit ću i kada boje više neće biti sive.
Mislit ću na tebe,
kada istekne rok trajanja vremenu,
čekajući uzalud lađe,
koje će me spasiti,
dok koračam između neba i zemlje,
dok se žižak uljanice na stolu bude gasio.
Mislit ću na tebe,
izvan papira i dok rastu žuti cvijetovi,
dok putujem u traženju života,
da nahranim neutaživu glad,
što se napaja daljinom,
da ne postaneš blijedi spomen,
dok mislim na tvoje odsustvo.
