LJUBAV
Ja sam ljubav.
Rasla na putu
kraj neke pruge,
gdje su prolazili
vlakovi slučajnih prolaznika.
Ja sam ljubav
kraj tračnica mira,
blizu polja ambrozije
i korova.
Mnogi su me pokušali
kositi zajedno s njom,
da ne porastem
visoko u zvijezde,
ali ja sam ljubav
kažem vam…
I kad me gazite,
ja ću opet izrasti.
Mene će opet biti negdje.
Na osmijehu djeteta
što kreće u život,
u vrtnji zemlje oko
sunca,
u cvijeću nesigurnog momka
koji čeka djevojku,
negdje na križanju
ulica u gradu.
Ja sam taj kamen
oko kojeg se lome
valovi,
ali i pjevaju
najljepšu
pjesmu,
životom skladanu.
I tko ne čuje,
moje pjesme
opojni zvuk,
u njegovom srcu
samo tužne slutnje,
počivaju.
