100 THOUSAND POETS FOR CHANGE - KIKINDA (Serbia)
National Library "Jovan Popovic" Kikinda and Banat's Cultural Center Novo Milosevo

четвртак, 10. јануар 2013.

Fotografije sa dogadjaja "100 hiljada pesnika za promene - Kikinda" 2012


Narodna biblioteka „Jovan Popović" iz Kikinde i Banatski kulturni centar iz Novog Miloševa 29. 09. 2012. godine u Kikindi organizovala je manifestaciju

„100 HILJADA PESNIKA ZA PROMENE – KIKINDA“


Istog dana se u 115 država sveta održalo 800 akcija pod nazivom „100 HILJADA PESNIKA ZA PROMENE“ koju je pokrenuo američki pesnik Majkl Rotenberg. 

Pesnici su se prijavili za učešće u akciji u Kikindi slanjem svojih pesama koje su objavljene na internet adresi http://100hiljadapesnikazapromenekikinda.blogspot.com/

Pesme je poslalo oko 160 autora iz Srbije i inostranstva.

Čitanje poezije, u dvorištu biblioteke „Jovan Popović" u Kikindi, emitovalo se uživo putem web kamere na adresi http://www.livestream.com/tx_channel

Pre centralnog događaja, čitanja poezije u biblioteci, održana je akcija deljenja i lepljenja pesama na oglasnim mestima na trgu u Kikindi. Učestvovali su autori Književne omladine Srbije iz Beograda, Kreativne radionice „CK 13“ iz Novog Sada i Banatskg kulturnog centra. Akciji su se priključilii zainteresovani pesnici i ljubitelji poezije.

Učesnici akcije na trgu u Kikindi.
 

Nikola Popović poklanja pesme prolaznicima.
Gordana Rauški.
Jovana Vlahović: "Dozvolite da vam ulepšamo dan jednom pesmom".

Ivana Papeš Bogosavljev - pesme na oglasnim mestima.
Pesme u nizu...
Aktivistkinja CK13 iz Novog Sada.
Bojan Krivokapić, mladi pisac i aktivista grupe CK13.
Pesme su naše zastave.
Plakat.

Čitanje poezije u dvorištu biblioteke „Jovan Popović" u Kikindi 


Organizatori: Radmila Perović, direktorica Narodne biblioteke "Jovan Popović", Radovan Vlahović, direktor Banatskog kulturnog centra, i Gordana Rauški, pesnikinja i glumica.

Pesnici i publika.
Marija Ostojić, glumica, voditeljka programa.


Pesnici, učesnici manifestacije "100 HILJADA PESNIKA ZA PROMENE - KIKINDA"







































субота, 29. септембар 2012.

GLEDAJTE "100 HILJADA PESNIKA - KIKINDA" UŽIVO!


Čitanje poezije u Kikindi, u okviru globalne manifestacije 
"100 hiljada pesnika za promene", koja se održava u 115 zemalja sveta, možete gledati uživo putem web kamere 
na internet adresi 

od 18h 29. 09. 2012. godine.


KIKINDA NA CENTRALNOM AMERIČKOM SAJTU "100 HILJADA PESNIKA ZA PROMENE":

http://100tpcmedia.org/100TPC2012/2012/09/kikinda-serbia/




Prevodi pesama na engleski jezik na centralnom americkom sajtu akcije "100 HILJADA PESNIKA ZA PROMENE":

http://100tpcmedia.org/100TPC2012/wp-content/uploads/2012/09/KIKINDA-POETRY.pdf


Aleksandra Kovrlija, Kikinda

Majka земља

Смеје се као море
Прича као река
Милује као сунце
Спава као месец
Јеца као ветар
Воли као лето
Вара као пролеће
Плеше као јесење кише
Игра се као зимске пахуље
Можете да је волите
Или мрзите
Али она је све
Што имамо

Mother Earth

She laughs like the sea
She talks like the river
She caresses like the sun
She sleeps like the moon
She weeps like the wind
She loves like summer
She cheats like spring
She dances like autumn rains
She plays like winter snowflakes
You can love her
Or hate her
But she is everything
We have

Prevod: Aleksandra Kovrlija

Aneta Aleksandrov, Vranje


НОЋ

Сипи магла
као покидана
зрна бројанице...
Људи свуда око мене,
посмртна поворка
умирућег
дана,
тек понеки фар
у даљини
као ужарене очи
хијене
претећи засветли
и нестане.
Тесто магле
увлачи сивило
у зенице
сенке...
Ноћ мирише
на дивљу
трешњу.

Lara Dorin, Beograd

Rodio sam se



Rodio sam se negde daleko...
I sada
I kada bih hteо
Ne bih mogao naći taj svet
Iz kog sam pošao

Rodio sam se kao svetlo
Kao blagi zrak što sija
u očima dečijim
kroz sve tuge,radosti, teskobe.
Misleći da ono što me nebu zove
jesu moje grudi u kojima peva
jeste zlatna ptica što sudbinu vodi.

A sva ta vrata čekala su
godine moje,
da otvorim ona
što mi Bogom pripadaju...
I ja ću uvek otvarati svoja
I žalim
I žaliću sve ono
što ostaje zatvoreno za mene...

O zašto nisam ljubio ptice
i milovao cveće....
O zašto nisam moćan kao leptir
da mi život bude samo
jedna staza po livadi nekoj.
A preda mnom vreme
i vek jedan ceo
u borbi što vodim sa prolećnom travom
dok ispijam slutnju iz vlati života.....

Rodio sam se kao plamen.
I još gorim kao iskra one
prve vatre u mojoj
krvi zapaljene
kada su mi snovi odredili pravac.

I sada
I kada bih hteo
Ja ne bih mogao zemlju da dotaknem...

петак, 28. септембар 2012.

Marko Šukalo, Gradiška


Љубав витешка


Спавај тијо, луче мило,
док те чува рука груба, 
и док било, црвен било,
шапуће ти: Моја, моја љуба!

Снивај кућо, вода хучи,
санак ће ти казат ријечи,
-срце поје, а не мучи;
Срце ово раздрагано јечи!

Док те гледам пун полета,
обузе ме дрхтај неки,
неста давна тавна сјета,
одагна је стисак меки.

Рука бијела моју тражи,
сад је перце негдање олово,
док допире она витешка:
"Касно Марко стиже на Косово!"

Vladimir Pešić, Raška


POUKA


Promenili se ljudi do neprepoznavanja,
Oblaci gluposti zaklonili mudre glave,
Deli nas jedan korak od vanrednog stanja,
Kakve se samo budale ovde proslave,
Promenili se ljudi do neprepoznavanja.

Mnogi već odavno ne žive svoje živote,
Trošeći skupe sate na "Dvoru" i "Farmama"
Novi se neuzori stravičnom brzinom kote
Sebe nazivaju velikom gospodom i damama
Mnogi već odavno ne žive svoje živote,

Duša se ovde lako prodaje u bescenje
Oni što kupuju ne žele puno da plate
Na jednoj tezgi savest, na drugoj poštenje
Na trećoj slava i čast u četiri rate
Duša se ovde lako prodaje u bescenje

Pitaš se onda zašto još pišem o ljubavi
Kad okolo tonu sve ladje dobre nade?
Reku ljubavi nijedna brana ne ustavi
Niti je mogu sprečiti visoke ograde.
Pitaš se onda zašto još pišem o ljubavi

Darko Stević, Beograd


PROGNANA

A gde si ti ? Tamne su noći, okolo smrti šum,
topovi tuku i vatra njihova muti mi um.

Okolo jauka bezdan,ruši mi poslednji san,
moje te ruke traže,sa istoka krade se dan.

Između zemlje i neba, kolone beskrajne muk.
Suza mi iz oka pada, za sobom ostavlja zvuk.

Nestaju slike detinjstva i tvoje ljubavi trag,
pod stenom badema drvo, kraj reke kućni prag.

Nema te. Vetar me nosi, ne vidim meseca sjaj.
Slutiš li strahove moje kao naše ljubavi kraj ?

Sofija Perović, Nikšić

NEMOĆ 

Ti znaš da ti želim snagu
da ti želim sve što se poželjeti može
Nikada da ne osjetiš očaj nemoći
kroz koji sam ja gazila često
Teško je, znaš, ići u nepoznato
korakom olovno teškim
Preskakati prepreke
na putu gdje ne bi trebale ili smjele biti...
dok slabost hvata
kad nema ruke pomoći
i ako kreneš znaš da nije bezbolno
i grčiš se
i stežeš pesti u nemoći...
uhvati te beznađe
gledajući iskreveljena, iskarikirana lica
koja se nadvijaju
uz porugu i pitanje
šta je ..jel boli?!
hahhahahahah...
Pa zar ćeš tu ostati
sramota...!?
A ti svu snagu skupljaš da se uskoprcaš,
da se izvučeš iz kala u kome si...
ne dodirnuvši nikoga,
da ne bi na kome trag ostavio...
Sve može da se podnese do nemoć...
Pa kad svu skupiš snagu i uspiješ
i napraviš korake malog bambija na ledu
klizajući se, balansirajući
opet naiđeš na novu prepreku...
veću ili manju...
ali tebi ogromnu...
i opet padneš...
i dižeš se
i padaš...
Ne daj Bože da me razumiješ...
zato ti želim svu snagu ovoga svijeta
i da nikad očaj nemoći ne okusiš
ni ti ni bilo ko meni drag...
Uspravila sam se
drži me slamka...
tek toliko da uzdignem čelo...
Ne , ne žalim se
nije to slabost
smatram da sam snažna!

Iva Damjanović, Zagreb


OPLAKUJEM TE

Epom nevidnosti
opjevan si
Toplotom ognjišta nutrine
Klobukom života
zaštićen si
ritualom  kompozicije
okišnjenja  sjena
obličjem Rožanice oživljavam te
galaksijom svemira
epitetom svjetlosti
uznemiravam ti vid i osjet
proždirem te plaštom bjeline
stvarajući božanstvo proljeća
prinosim ti žrtvu 
svežnjem klasja
pod njedrima
utisnut arhitepskim znakom
očitujući izvorište snage
hipozom nesvjesnog
oduzimam ti razum
prosvjetljujem mrak
ćudljivošću
čisto iz hira
vezivam te
krljuštima svojih želja
na trpezi mojih požuda
preobražen si
u svetilište moga hrama
poklanjam žetvu izobilja
odvajajući suton od dana
bdijući ogrtačem kreposti
munje svanuća prizivam
zar ne vidiš
tijelom
oplakujem te
uzdasima utopljenika
grudima proždirućeg predavanja
blagošću bjeline
nagovještavam ti život

Olivera Docevska, Kumanovo, Makedonija

ДА РЕКЕ ТЕКУ НИЗВОДНО

Каква пародија,
каква лаж из тих усана изречена,
какво лицемерје као вода мутна истечена,
да ти говориш о рекама које теку низводно
те проклете усне док моје уши туку
које лаж пљувају и неистину вуку
док исто понављаш сваком
као цвет отровни
плен када лови
а супротно делујеш и живиш
ти немаш разлога, не није ти дозвољено већ
Од Бога и Универзума да такве речи шириш.
Реке ће тећи низводно и без тебе
ти ниси тај који такву власт има и поседује,
ниси онај који има дозволу од других
од универзума такву истину као варалица да изневерује.
Само лаж је у устима твојим та фраза,
само користи од поверења да креира,
ти неќеш никог мог нити мене у та уста,
са том избледелом из твојих усана што звучи
проширену реченицу,
да у корист своју, ситуацију лажираш.



РЕКИТЕ ДА ТЕЧАТ НИЗВОДНО

Каква пародија,
каква смешка од такви усни изречена,
каква дволичност како вода матна истечена,
да зборуваш за реки низводно кои течат,
ти што усни проклети
лага блујат и невистина влечат,
ти кој исто повторуваш на секој,
со тоа зашеметуваш, како цвет отровен
плен кога лови,
а спротивно чиниш,
ти немаш причина , немаш дозвола веќе
такви зборови да шириш.
Реките ќе течат низводно и без тебе,
ти тој не си кој таа сила ја има и ја поседува,
ти не си тој што имаш дозвола од другите
од универзумот таква вистина да изневеруваш.
Само лага во твоја уста е таа фраза,
само корист од доверба да создаваш,
ти мене и никој мој во уста ,
со таа излитено од твои усни што звучи,
проширена реченица ,
не ќе ме ставаш.